Promijenite perspektivu: Zašto u vezama nema mjesta za 'pravo' ili 'krivo'

Ne znam je li se i vama ikada dogodilo nešto slično, ali u prošlosti sam često imala sukobe s partnerom oko pitanja koja su se vrtjela oko "pravedno" ili "nepravedno" te "ispravno" i "pogrešno". Na primjer, smatrala sam nepravednim što sam preuzimala više kućanskih poslova, dok je moj partner imao dojam da se njegov dodatni radni angažman ne prepoznaje. Smatrala sam nepravednim što moj partner češće izlazi u večernjim satima, dok je on bio frustriran što se stalno osjećam zapostavljenom. Mogla bih samo nastaviti s ovom bezkrajnom listom.

U većini naših sukoba nalazili smo se na potpuno suprotnim pozicijama. U tim trenucima sam svog partnera doživljavala kao neprijatelja. Insistirala sam na svom osobnom pravu na pravednost. Tek sam kasnije shvatila da to nije najvažnije u vezi i da nam to zapravo stoji na putu da postanemo pravi tim. Ovaj uvid mi je pomogao promijeniti perspektivu – možda će i vas inspirirati.

Problem individualizma u vezama

Prije nego što sam sa sadašnjim partnerom osnovala obitelj, živjela sam vrlo slobodan život. Radila sam gotovo sve što sam htjela, a ako nešto više nisam željela, jednostavno bih otišla. Dugo je moje moto bilo: veza, da; odustajanje od svoje individualnosti, ne. I dalje smatram važnim ne izgubiti sebe u partnerskom odnosu i ostati samostalna osoba.

Međutim, ono što mi je dugo otežavalo život bio je moj nepopustljiv želja za neovisnošću. Nisam htjela biti tim, već netko tko donosi odluke, preuzima inicijativu i provodi ih samostalno – sve ostalo mi se činilo zastarjelo i protivno feminističkim načelima, zar ne?!

"Programirani smo za to da budemo u vezama. Tako emocionalno i fizički najbolje funkcioniramo." - Terry Real, psihoterapeut, stručnjak za parove i autor

Amerikanac Terry Real već više od 40 godina radi kao psihoterapeut za parove i autor je knjige „Us: Reconnect with Your Partner and Build a Loving and Lasting Relationship“. U članku za wellness i lifestyle online magazin Goop piše: „Programirani za to da budemo u vezama. Tako emocionalno i fizički najbolje funkcioniramo.“

Ipak, često sebe doživljavamo kao individualce koji žele kontrolirati sve što se događa oko nas – uklj. vlastito tijelo, djecu, partnera, prijatelje, prilike, sve! To često dovodi do toga da neki ljudi (uključujući i mene) u vezama više naglašavaju „ja“ nego „mi“.

Zašto bi u vezama manje trebalo biti riječ o „pravednom“ i „nepravednom“?

Terry Real vidi odnose kao „biosferu“: "Vaš je interes držati vezu zdravom jer ste (oboje) ovisni o njoj. […] Naravno, možete kontaminirati svoju biosferu bijesom. No tu kontaminaciju, u obliku povlačenja vašeg partnera ili partnerice, također ćete „udahnuti“, osjetiti ćete ju, jer ste dijelom zajedničke biosfere. Jer ste povezani. Vi ste ekosustav.“ Ova usporedba mi se čini i logičnom i vrlo potrebnom promjenom perspektive. Ističe da se sve u vezi odražava na obje strane, bez obzira na to jeste li objektivno u pravu ili ne.

"Ako jedan od vas pobijedi, a drugi izgubi, gubite oboje“, nastavlja Real. Nije riječ o tome tko je u pravu, a tko nije. Umjesto toga, cilj je pronaći način koji odgovara oboma i u kojem se oboje osjećate ugodno. Budući da je svaka osoba osnovno različita, rješenje ne može biti u tome da se oba partnera u vezi ponašaju potpuno identično i preuzimaju iste zadatke. Kamo vodi vođenje imaginativnih popisa, znam iz vlastitog iskustva: nigdje.

Biti tim: zašto kad postavljamo stvari na 'ja/ti' način, gubimo oboje?

Ako u vezi nije riječ o objektivnom pravu ili krivu, o čemu se onda radi? Prebacivanjem fokusa s „pravedno“ ili „nepravedno“, „pobjediti“ ili „izgubiti“, Real predlaže da se usmjerimo na relacijsko-subjektivni pristup. Na taj način možemo zajednički pronaći rješenje kao tim. Da pojasnimo, evo primjera. Umjesto da kažete: „Moram za tobom sve pospremiti, ti si strašno neuredan i lijen“, bolje je reći: „Za mene je važno da se kod kuće osjećam ugodno – za to mi treba određena razina urednosti. Znam da imaš puno posla i da to ne radiš namjerno, ali možeš li pospremiti svoje tanjure i šalice sa stola nakon što završiš s radom i staviti svoju odjeću u spavaću sobu nakon što se presvučeš? To bi mi puno značilo.“

Ovaj primjer pokazuje da optužbe mogu samo izazvati frustraciju, ali ne rješavaju problem. Konstrukivnije je objasniti partneru kako se osjećate i što vam je važno. Umjesto generaliziranih prijekora, bolje je biti konkretan i reći koje ponašanje od partnera želite u budućnosti. Iako je primjer jednostavan, ovaj način komunikacije izvrsno funkcionira i kod složenijih konflikata.

Na kraju – i do ovog zaključka dolazi i sam terapeut – u vezama se uvijek radi o ispitivanju i istrazživanju granica, vlastitih i tuđih. Koje ponašanje objektivno može biti nepravedno, ali je za mene osobno još uvijek prihvatljivo? Koje osobine donosiš u vezu i što bih volio/la da partner/ica prihvati? Ključno je redovito komunicirati i s iskrenim interesom pitati kako se drugi osjeća.

Neizbježno je da se međusobno povrijedimo u vezama. Kada počnemo gledati ponašanje partnera ne kao osobni napad, već kao izraz dubljeg razloga, i istovremeno iz vlastite perspektive objašnjavamo što želimo, sve se više pomičemo od „ja“ prema „mi“. Na taj način stvaramo vezu koja zaista odgovara onim ljudima koji ju zajedno grade.