Zašto nam je stalno dosadno?

Potraga za stabilnosti

Sklonost prema stabilnosti pomogla je našim precima da prežive uz predviđanje potencijalnih opasnosti, identifikacijom izvora hrane i razumijevanjem ponašanja drugih. Psihološka potreba za stabilnosti i očekivanim iskustvima na koja se možemo pripremiti, očituje se kroz različite kognitivne mehanizme. Iako su ovi mehanizmi korisni, mogu dovesti do kognitivnih pristranosti, odnosno sistematskih grešaka u razmišljanju.

Jedna od najistaknutijih grešaka u razmišljanju povezanih s ovim fenomenom je pristranost prema potvrdi. Ovo je tendencija da favoriziramo informacije koje potvrđuju naša već postojeća uvjerenja, dok odbacujemo ili ignoriramo proturječne ili nove dokaze. Ova pristranost daje osjećaj stabilnosti, jer potiče da je ono što već vjerujemo, istina. Međutim, ona može ograničiti našu sposobnost razmatranja alternativnih perspektiva i novih informacija, što dovodi do iskrivljenog pogleda na stvarnost, a u najmanju ruku - ne dozvoljava prostor za razvoj.

Nelagoda prema nepoznatom i nepredvidljivom

Dok ljudski mozak teži stabilnosti, često se suočava s nejasnoćom i nepredvidljivošću, jer je to život. Manjak konkretnih informacija i planova može izazvati niz emocionalnih reakcija, pri čemu je anksioznost najčešća. Kada se suoče s nepoznatim idejama ili situacijama, ljudi često dožive strah, jer to doživljavaju kao prijetnju njihovoj stabilnosti. Istraživanja sugeriraju da su ljudi s visokim strahom prema novim, nepredvidljivim situacijama, skloniji anksioznim poremećajima, kao što je generalizirani anksiozni poremećaj (GAD), gdje pretjerano brinu o nepoznatim, neodredjenim ili dvosmislenim situacijama.

Apsurd stabilnosti

Iako neodređenost može dovesti do nelagode, forsiranje stabilnosti pod svaku cijenu, može rezultirati pretjeranom samouvjerenošću. Ova tendencija ilustrira Dunning-Krugerov efekt, kognitivnu pristranost gdje pojedinci s ograničenim znanjem u nekom području precjenjuju svoju kompetenciju. Dunning i Kruger su otkrili da pojedinci s niskom kompetencijom često ocjenjuju svoje sposobnosti višima od onih s više znanja. Ova situacija pokazuje apsurdnost potrebe za stabilnosti i očekivanim informacijama; oni koji su sigurni u svoja (pogrešna) uvjerenja, samo zato jer su fiksna i očekivana, manje su skloni traženju novih informacija ili razmatranju alternativnih stajališta.

Prihvaćanje nepoznatog

Iako je strah od nepoznatog i nepredvidljivog prirodan, učenje kako prihvatiti, pa čak i prigrliti nepoznato može imati značajne koristi za osobni i intelektualni rast. Dva koncepta koja pomažu oblikovati ovaj pristup su razvoj načina razmišljanja i intelektualna skromnost. Razvoj načina razmišljanja podrazumijeva uvjerenje da se sposobnosti i inteligencija mogu razvijati kroz trud, učenje i ustrajnost. Napr. znanost napreduje svaki dan, možda možete biti otvoreni prema novim informacijama koje učite kao odrasli, te tako unaprijedjivati svoje intelektualne sposobnosti, a ne samo ostati na znanju koje ste dobili u školi. Suprotno fiksnom načinu razmišljanja, koji sposobnosti vidi kao statičnu i finalnu vrijednost, razvoj načina razmišljanja nas potiče da vidimo izazove i nepoznate situacije ili ideje kao prilike za učenje.

Psihološke prednosti toleriranja nepoznatog

Toleriranje nepoznatog može potaknuti otpornost i fleksibilnost u svijetu koji se mijenja svaki dan. Kada naučimo prihvatiti da ne može sve biti pod našom kontrolom, postajemo bolje opremljeni za upravljanje stresom, te se lakše prilagodjavamo nepredvidivim i novim situacijama. Ova promjena perspektive omogućuje razvoj psihološke fleksibilnosti, koja uključuje prilagođavanje vlastitih misli i ponašanja novim situacijama i izazovima. Time zapravo otvaramo put prema ispunjenom i zanimljivom životu, punom novih iskustava!